Zelengora i njena jezera

Zelengora i njena jezera

0
PODIJELI

Zelengora, za mnoge najljepša planina ovih prostora.

Prostrana, nepregledna, sva u ogrtaču od šuma i zelenih pašnjaka.

Iako na njoj štrče brojni impozantni vrhovi (Vilinjak, Bregoč, Stog, Orlovac, Planinica, Klek, Uglješin vrh…), Zelengora je nekako pitoma i blaga planina. Sušta suprotnost Magliću i Volujaku, od kojih je dijeli duboki kanjon Sutjeske.

Posebnu draž Zelengori daju njene “gorske oči” – bistra glacijalna jezera, smještena u samim podnožjima njenih vrhova: Gornje i Donje Bare, Orlovačko, Kotlaničko, Štirinsko, Borilovačko, Crno i Bijelo jezero.

A po obodima prostranih livada i pašnjaka, bijele se raštrkane kolibe “katuna”. Hiljade ovaca prekriju Zelengorske pašnjake od kraja maja do polovine septembra svake godine.

Nekako, poput ljudskih bića, i planine imaju svoje specifične osobine,svoje karakterne crte,svoju narav,svoju fizionomiju kojom zrače. Sa Zelengore posjetilac nosi najtoplije utiske.Ovo je planina nevjestinski svečana i spada u najplemenitije planinske predjele.Ona djeluje i privlačno i gostoljubivo.

Zelengora, možda izgledom najnježnija i najpitomija planina, krije mnoge ljepote. Naravno, prije svega se to odnosi na njena jezera. Mnogi će vjerovatno reći da je najljepše Orlovačko medjutim, činjenica da makadamski put vodi do njega je donekle narušila sam njegov izgled, a i destruktivni ljudski uticaj je prilično promijenio njegov ambijent. S druge strane, Kotlaničko, kao i Štirinsko jezero, do kojih se dolazi za nekih sat i po do dva sata hoda od Jugovog jezera (koje je takodje pristupačno automobilom), leže u potpuno netaknutoj prirodi, vjerovatno zato sto niko ne želi da se muči hodajući do njih. A vrijedi se pomučiti za tako nešto!

Dva sata hoda od Orlovačkog jezera se nalazi i najveći vrh Zelengore, Bregoč (2014m). Ovaj ne baš prečesto pohodjen vrh pruža izvanredan pogled na veliki dio ove planine, te dok sjedite na vrhu, shvatate zašto nosi naziv Zelengora. Zaista joj pristaje!

Oko 1 sat i 15-ak minuta vožnje od Tjentišta se kriju još dva jezera na Zelengori, Donje i Gornje Bare. Na Donjim Barama (pristupačno autom) se nalazi i mala lovačka kuca, koju je moguće po potrebi u dogovoru sa upravom Parka iznajmiti za noćenje.

Sa Donjih Bara, udaljen oko sat i po hoda se nalazi vrh Planinica (1794m), koji pruža izvanredan pogled na greben Volujka, kao i dolinu Sutjeske koja ih razdvaja. Planinica je poznata i kao stanište divokoza koje je gotovo svaki put moguće vidjeti kad se nadjete tamo. Sa Planinice put vodi ispod Ardova i grebenom Tovarnice do Uglješinog vrha (1852m), koji je najveći vrh u ovom dijelu Zelengore. Odmah ispod njega se nalazi jezero Gornje Bare. Nazad do Donjih Bara, obilazeći greben Ardova, ne treba više od sat vremena.

Ova tura je za jednodnevnog izleta savršena, dok je kampovanje za višednevni boravak na jezeru dozvoljeno, čak i pozeljno.

Orlovačko jezero (1438 m n/v)

Orlovacko-jezero

Orlovačko jezero smješteno je u travnatoj dolini ispod Orlovca na sjeveroistoku i Stoga na jugu. Kraj samog jezera ima izvor koji utiče u jezero. Površine je oko 3,50 hektara, a najveća dubina jezera je oko 5,50 metara. Jezero je pogodno je za kupanje. Sa ovog jezera moguće je popeti više vrhova; Stog, Ljeljen, Orlovac, Videž, Kaleliju, Todor, Kozje strane, Bregoč i druge.

Jezerom gazduje Nacionalni park “Tjentište”.U jezeru egzistiraju potočna pastrmka, jezerska zlatovčica i ubačena, kalifornijska pastrmka.Cijena dozvole je 10 km, ukoliko je kupite u upravi Nacionalnog parka, a 15 km ako je kupite na jezeru.

Do jezera  možete doći automobilom: Sa puta Foča – Gacko, na prevoju Čemerno skrene se desno. Do obližnjeg seoceta, stiže se izlokanim asfaltom, a zatim se ide makadamskim putem, prvo kroz šumovite predjele, a nakon toga ukazaće se živopisni predjeli pašnjaka.

Nakon pređenih dvadesetak kilometara, stiže se na prevoj sa koga počinje spuštanje ka jezeru. Ovaj prevoj je interesantan i zbog toga što sa njega kreće planinarska staza ka Kotlaničkom, odnosno Štirinskom jezeru. Čim započnete spuštanje ukazaće se padine Stoga ispred vas, a ugledat ćete i Borilovačko, odnosno Jugovo jezero. Prije samog Orlovačkog jezera na nekoliko stotina metara nalazi se lovačka kuća, kojom gazduje Nacionalni park «Sutjeska». Pristup ovim jezerima moguć je i iz pravca Kalinovika, a dužina ovog puta je približno ista kao i iz pravca Čemerna (oko 25 km), s tim da je ovaj put u znatno lošijem stanju, jer se njim vrši transport šume, pa je najčešće prohodan samo za terenska vozila.

Bijelo jezero (1450m n/v)

Bijelo-jezero

Bijelo jezero, poznato još i kao Zeleno jezero nalazi se u neposrednoj blizini Crnog jezera. Sa zapadne, odnosno jugozapadne strane zatvoreno je padinama Orlovca i Orlovače, dok se prema jugoistoku, otvara strmom padinom prema Ljubinom grobu. Površine je oko 0,70 hektara, a duboko je 3,8 metara. Pogodno je za kupanje.

Borilovačko jezero (1500 m n/v)

Borilovačko jezero (1500 m nv)

Vještačko jezero, nastalo tako što je pregrađen potok koji je inače na tom mjestu formirao manje jezerce, smješteno je u podnožju vrha Kalelija. Jezero je površine oko 2,50 hektara, a duboko je 5,00 metara. Pogodno je za kupanje.

Kotlaničko jezero (1525 m n/v)

Sa prevoja iznad Orlovačkog, odnosno Borilovačkog jezera, sa makadamskog puta kreće planinarska staza ka Kotlaničkom jezeru. Staza je markirana, mada se markacija gubi na travnatim površinama, ali se staza bez većih poteškoća da uočiti. Ovo jezero, izuzetne ljepote, propuste posjetiti mnogi koji dođu na Orlovačko, jer se neopravdano smatra da je ono zabačeno i nepristupačno. Naprotiv, dio puta koji treba preći dok se ne ugleda jezero, čini pravu i ugodnu šetnju, neobičnim i takoreći mjesečevim pejzažom. Do ovog mjesta potrebno je oko jedan sat hoda, a visinska razlika koju treba savladati je neznatna s obzirom da se radi o planinskom predjelu. Pošto je jezero smješteno u jednoj širokoj dolini za spuštanje do samog jezera potrebno je dodatnih tridesetak minuta. Oni koji to ne žele mogu produžiti dalje prema brijegu na kome se nalazi velika skupina stećaka, sa koga se vidi i Štirinsko jezero. Kotlaničko jezero je površine oko 3,00 hektara, duboko je 10,80 metara i pogodno je za kupanje. Voda iz ovog jezera odvire u Pridvoričko vrelo koje utiče u Neretvu. Kraj jezera ima izvor.

Štirinsko jezero (1672 m n/v)

Ovo jezero je površinom i najveće jezero na Zelengori (oko 4,00 hektara), ali je ujedno i najpliće. Najveća dubina iznosi oko 2 metra. Jezero nije baš pogodno za kupanje jer je pri obali najvećim dijelom dosta i dugo plitko, a i pretežno je muljevitog dna. U neposrednoj blizini jezera nalaze se ostaci katunskog naselja Štirine. Iako se oko jezera uzdiže nekoliko vrhova preko 1700 i 1800 metara, ima se osjećaj da se nalazite u jednom blago brdovitom ambijentu, jer se i samo jezero nalazi na nadmorskoj visini 1672 metra.

Jezero Donje Bare (1550 m n/v)

Neposredno prije Tjentišta iz pravca Foče, kod mosta na rijeci Hrčavci,  put odvaja desno. Čim se prođu kuće uz samu cestu, nailazi se na rampu. Ulaz u Nacionalni park plaća se 5,00 km po osobi i isto toliko po automobilu. Nakon 4-5 kilometara, napušta se loš asfaltni put koji skreće lijevo u pravcu Ozrena i produžava se pravo. Treba obratiti pažnju i na sljedeću raskrsnicu na koju se nailazi. Desni krak puta vodi uz Hrčavku ka Dobrom dolu i Ljubinu grobu, a lijevi nastavlja dalje ka Barama. Kraj samog jezera nalazi se ruševina nekada reprezentativnog objekta i novoizgrađena lovačka koliba, ista kao i na Orlovačkom jezeru. Jezero je lijepo, mada je staza koja ga okružuje u jednom dijelu zapuštana i zarasla gdje se inače nalazi i zgodno mjesto za kupanje. Kraj samog jezera postoji izvor. Jezero je površine oko 2,8 hektara, a dubine oko 4 metra.

Jezero Gornje Bare (1650 m n/v)

Par kilometara prije Donjih Bara skrene se desno, kratkim putem kroz šumu, do početka livade gdje se put i završava. Jezero je smješteno na vrhu livade, odmah ispod Uglješinog vrha na koga se naslanja Tovarnica u produžetku. Zauzima površinu od oko 2 hektara, a duboko je oko 3,5 metara. Jezero je pogodno je za kupanje.

Kladopoljsko jezero (1380 m n/v)

Ovo zanosno jezero čije je dno prekriveno balvanima, a u čijoj blizini ne postoji niti jedno stablo, smješteno je u podnožju planina  Zelengore i Lelije. Može se slobodno tako reći jer ove dvije planine naprosto svojim reljefom prirodno čine jednu cjelinu, tako da mnogi Leliju  i nazivaju najvišim vrhom Zelengore. Nastalo je tako što su čobani iz tog kraja posječenim stablima začepili vrtaču u koju je ponirao potočić. Najkraći pristup je iz pravca Kalinovika, putem prema Ulogu do sela Obalj, gdje put odvaja lijevo. Iako je put dijelom asfaltiran za sam pristup jezeru potrebno je terensko vozilo. Dužina ove dionice od Oblja do jezera iznosi desetak kilometara. Jezero je površine oko 2,5 hektara, a duboko je 8 do 10 metara. Kupanje je moguće mada i ovo jezero, kao i mnoga druga, u priobalju počinje da zarasta u jezersku travu. Sa ovog jezera, uz potočić prema Masnoj bari vodi put ka Štirinskom jezeru.

Comments

comments

NEMA KOMENTARA

OSTAVITI ODGOVOR