Trebević, zaboravljeno izletište iz bajke

Trebević, zaboravljeno izletište iz bajke

0
PODIJELI

Trebević je nekada bio rajska planina, izletište na kojem su Sarajevu zavidjeli mnogi gradovi Evrope i svijeta. Danas, on možda više svjedoči o tome šta sve jednoj prelijepoj planini može uraditi ljudska ruka i ljudska glupost. Ali kad se na kraju sve sabere i oduzme, na Trebević opet vrijedi i treba ići.

Trebević, oaza mira i zelenila u neposrednoj blizini Sarajeva, predstavlja značajan turistički i rekreativni centar, kako u ljetnom, tako i u zimskom periodu.

Planina Trebević (1629m n/v) se nalazi iznad Sarajeva, što glavni grad Bosne i Hercegovine čini možda jedinstvenim glavnim gradom na svijetu, jer za svega sat i trideset minuta hoda moguće se popeti iz centra grada do vrha, odakle se pruža veličanstveni pogled na mnoge prelijepe planine i doline.

Olimpijska planina Trebević, jedno je od omiljenih prijeratnih izletišta Sarajlija, zbog bujne flore slovila je za pluća grada. Trebević je prirodno stanište za više stotina vrsta drveća, grmlja, zeljastih biljaka te čitav niz endemičnih vrsta (Knautia sarajevoensis Iris bosniaca, Primula auricula, Hieracium trebevicianum, Iris bosniacum i dr.), uz koje su zasađene stogodišnje kulture Pančićeve omorike, crnog i bijelog bora, munike, molike, ariša, limbe.

 

Predstavljao je oazu mira i zelenila u neposrednoj blizini grada, žičarom se od Bistrika do Vidikovca stizalo za 12 minuta. Zbog idealne konfiguraciјe terena na Trebeviću јe izgrađena kombinirana staza za bob i sankanje, na kojoj su održana natjecanja za vrijeme XIV Zimskih olimpijskih igara, 1984. godine u Sarajevu.

Trebević nekada značaјan turistički i rekreativni centar u proteklom ratu je dosta uništen, žičara, olimpijska staza i neki planinarski domovi su uništeni, a na nekim mjestima je stradao i šumski fond.

Međutim, i danas kada se ode na Trebević, jako brzo nas  podsjeti zašto je on bio najposjećenije izletište u okolini grada Sarajeva.

Od brojnih planina oko Sarajeva, jedino se za Trebević može reći da nije samo pored ili iznad Sarajeva, nego je i u Sarajevu.

Ta planina je sastavni dio grada već vijekovima, ustvari od njegovog nastanka.

Atraktivni panoramski pogledi sa bilo koje trebevičke čuke, bob-staza iz perioda zimske olimpijade, restoran Vidikovac, obilje šume, televizijski repetitor, planinski domovi, sve su to pojmovi po kojima je Trebević moguće prepoznati, a trenutno nedostaje onaj za koji se slobodno može reći da je najpoznatiji – čuvena žičara, uspinjača.

Trebević je danas relativna nepoznanica i za goste grada, ali i za mnoge Sarajlije koje su se izgleda odvikle od češćih posjeta ovoj olimpijskoj ljepotici.

 

Zadnjih godina se ipak nešto mijenja na tom planu, iako dosta polagano i postepeno povećava se broj planinara, znatiželjnika, izletnika, pa i prirodnjaka koji odlaze na Trebević.

 

Gore je moguće otići pješke, putem po vlastitom izboru, ima ih dosta.

Trebević je danas relativna nepoznanica i za goste grada, ali i za mnoge Sarajlije koje su se izgleda odvikle od češćih posjeta ovoj olimpijskoj ljepotici.

Zadnjih godina se ipak nešto mijenja na tom planu, iako dosta polagano i postepeno povećava se broj planinara, znatiželjnika, izletnika, pa i prirodnjaka koji odlaze na Trebević.

Gore je moguće otići pješke, putem po vlastitom izboru, ima ih dosta.

Prva dilema o tome kuda dalje, namjernicima u vozilu može se pojaviti kod skretanja prema ostacima bob-staze.

Glavna cesta tu nastavlja dalje prema Brusu i Jahorini, a jedan asfaltni krak, koji se malo dalje pretvara u puteljak, odvaja se nalijevo i nestaje između šuma.

Odmah pokraj raskršća, na livadi je ruševina nekada sjanog ugostiteljskog objekta Prvi šumar.

Ali, uprkos svemu, pogled i dalje plijeni. Šetnja tim dijelom planine vrijedi zlata, ako ništa zbog gustog zelenila koje sve više pokriva prljavštinu i ruševine bliske prošlosti. A pogled nije uvijek isti. U zavisnosti od godišnjeg doba, panorama se mijenja. U kasnu jesen i zimi, kuće Sarajeva u kotlini ne vide se od najgušće moguće magle začinjene smogom. Gustu, bijelu masu, povremeno probije, odozdo, tek toranj na Humu. U isti tren viši dijelovi Trebevića znaju biti osunčani pa izgleda kao da bijelo jezero gledate sa sunčanog ostrva. U proljeće, ljeti sve izgleda drugačije, ali i dalje lijepo, kao iz bajke. Takav će Trebević uvijek biti, prelijep i bajkovit.

 

 

NEMA KOMENTARA

OSTAVITI ODGOVOR