Oćevija, selo posljednjih kovača u Evropi

Oćevija, selo posljednjih kovača u Evropi

326 views
0
PODIJELI

Kada se uzanim putem prođe sjeverno od Vareša, lijevom se stranom ceste pođe za kraljevski grad Bobovac, desno kroz čuvenu pećinu Stijene, prije četrdesetak godina proširenu kako bi kroz nju mogli prolaziti i automobili. Izašavši iz pećine penjete se na planinu Zvijezda, dvadesetak kilometara kroz gustu borovu šumu do sela Oćevija.

Pomenuto selo je smješteno na planini Zvijezdi na otprilike pola puta izmedju Vareša i Olova. Donedavno je do njega vodio makadam, ali je sada asfaltiran put iz pravca Vareša, medjutim, fali još nekih 4 km da se baš dodje u selo asfaltom.

Selo Oćevija je poznato po kovačnicama koje se pokreću snagom vode. Kažu da su to posljednje kovačnice koje rade na srednjovjekovnom principu u Evropi!
Vjerovatno bi to bila velika atrakcija (pored same Zvijezde koja je prelijepa) bilo gdje u nekoj drugoj razvijenijoj zemlji, medjutim, kod nas je sve to na izmaku. Preostale su tri kovačnice koje rade, a do kada, pitanje je.

Kovačije, kako ih zovu u Oćevijama, stoljećima su stara tradicija a podaci kažu kako se u Varešu željezo obrađuje već hiljadama godina. Varešaci su ga izrađivali za rimske legionare a o njihovim je alatkama austrougarski geolog Fridrich Katzer pisao kao o „biseru gvozdenog obrta u Evropi“. Svojim su proizvodima vareški kovači snabdjevali Mletačku Republiku ali i vojnike Otomanskog carstva. Stoga je Vareš, kako se tvrdi u nekim zapisima, zbog majstorluka svojih kovača bio oslobođen danka u krvi.

Kako prije nekoliko stoljeća, tako i danas potomci porodica kovača u svojoj kovačiji i dalje obrađuju željezo na isti način na koji su to radili njihovi preci. Stara kovačija naslonjena je na slap, čija voda pokreće vodenicu i nekoliko stotina kilograma težak čekić u kovačnici kojim se ravnaju vreli komadi željeza. Najčuveniji njihovi proizvodi su sač i peka. Dalje,iz ovih radionica izlaze i potkovice, lopate, motike, raonici, ašovi, trnokopi… Motike imaju svoja imena, nadjenuta po mjestima u kojima su se najviše prodavala. I to ne samo u Bosni, nego i u zemljama bivše Jugoslavije, ali i u Albaniji, Turskoj, Egiptu… pa sve do Indije.

Kovačnica je naslonjena na slap čija voda pokreće teški bat, nasađen na drvenu polugu, kojim se ravna komad željeza. Bat ima nekoliko brzina, voda teče brže ili sporije pa se tako usmjerava i ritam kovačkih čekića prema brzini vodom pogonjenog bata.

Dakle, originalnost oćevijskih kovačnica je u tome što imaju uređaje koje tjera vodena snaga. Glavna alatka je veliki klinasti čekić, težak oko 50 kg.  On je nasađen  na drvenu polugu čiji drugi kraj zahvaćaju pera velikog valjka, zvanog klada. Ispod čekića je nakovanj, takođe u obliku klina, okrenutog prema gore. Kad se otvori vodena ustava, voda udara u žljebove okrećući valjak, a on onda podiže čekić koji se zatim, svom težinom spušta na nakovanj. Što voda jače udara, ritam čekića je brži.

Prema dostupnim historijskim podacima, Oćevija se prvi put spominje 1485. godine, o čemu svjedoči i tabla postavljena na ulazu u ovo selo. O tome je li u kraju bilo iskopavanja željezne rude, mišljenja su podijeljena, mada su u okolini, na lokalitetu Bukvice, pronađeni tragovi starih rudarskih jama. Nakon što je Austro-ugarska monarhija uspostavila svoju vlast u našoj zemlji, majdani se zatvaraju a u Varešu se 1891. godine pravi prva željezara. Jedini majdani koji su nastavili raditi bili su oni u Oćeviji. Između 1862. i 1867. godine u cijeloj Bosni je bilo 127 majdana, a od toga u Varešu 15 s 90 radnika a u Oćeviji sedam majdana s 28 radnika.

Kovačnice u Oćeviji proglašene su i nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.Kad ih iz daleka gledate, izgledaju kao mlinovi. Kad priđete bliže, izgledaju kao neki moćni mlinovi, a tek kad uđete, vidite da se radi o kovačnicama. Toliko starim da ne povjerujete.

Dok posmatrate unutrašnjost kovačnice, za trenutak vam se učini da ste se nekom čudesnom vremenskom mašinom vratili u prošlost, jer tu ništa ne podsjeća na sadašnje vrijeme, ništa osim garavog lica kovača… Izlet do ovoga sela, još kada se uzme u obzir priproda koja očarava, nesumnjivo će za svakoga posjetioca predstavljati nezaboravno iskustvo…

 

NEMA KOMENTARA

OSTAVITI ODGOVOR