Lukomir – selo na krovu Bosne i Hercegovine

Lukomir – selo na krovu Bosne i Hercegovine

728 views
0
PODIJELI

Na gotovo 1.500 metara nadmorske visine nalazi se najviše i najizolovanije selo u Bosni i Hercegovini, Lukomir.Jedinstveno po mnogo čemu, a najprije po kamenim kućama prekrivenim šindrom od trešnjinog drveta. Po mnogima, ovo selo bez sumnje zaslužuje epitet koji je dobilo – posljednje pravo bosansko selo.

Prizor je potpuno nestvaran. Kamene kuće su nekada bile pokrivene šindrom od trešnjevog drveta, a sada je na njima lim.

U selu vlada mir kojeg ljubomorno brane nepravilni kameni zidovi, stoljetničuvari privatnosti. Čak se i klima pobrinula da zaštiti i izoluje stanovnike Lukomira. Na 1.500 metara nadmorske visine,  kontrasti prirode i vremenskih prilika oslikavaju se i na licima koja susrećete. Uprkos tome što silne bore svjedoče o proživljenom, na  domaćinima ne možete pročitati nijednu drugu emociju osim zadovoljstva i dobrodošlice. Autentični ambijent planinske seoske kuće okrepljuje od umora. Jedan prozor, stari namještaj, peć na drva, sve skromno i staro, ali čisto i uredno. Plućima godi miris drveta i kamena od kojih je izgrađeno svako domaćinstvo.

Po pričama mještana, selo je staro 300 i više godina, a porijeklo imena se ne zna. Nagađa se da je to kombinacija riječi luka mira, sto ovo selo zaista i jeste. Srednjevjekovno selo su podigli nomadi u potrazi za sočnim pašnjacima na kojima su napasali stoku i ostali tu za vjeke vjekova. Ipak, stećci na rubu sela govore da je selo bilo naseljeno još u 14. i 15. vijeku. Mezarje, zaraslo u travu, svjedok je, iako paradoksalno zvuči, aktivnog života do prije koju deceniju.

Selo administrativno pripada Općini Konjic, ali seljani više teže ka Sarajevu, od čijeg je cantra udaljeno samo 48 kilometara.

 

Do Lukomira vode dva puta, pješačenjem iz sela Umoljani iznad kanjona Rakitnice ili preko Crvenog klanca i Dugog polja. Može se doći i automobilom, ali svi iskreni ljubitelji prirode to izbjegavaju. Ipak, za porodice s manjom djecom automobil je ipak potreban, kao i informacija da od Šabića do Lukomira vodi loš makadamski put kojim se uspinje sve do 1500 m nadmorske visine kada  jednosatno truckanje po lošem putu biva nagrađeno…Pejsaž je kao scenografija za science fiction filmove.

U Lukomiru su snimani fimovi “Gluvi barut” i “Nebo iznad krajolika”, medjutim “filmadžije” dođu i odu, turisti selo posjećuju ljeti, a nadležni ni tada.

Lukomir, kao i njegovi mještani, danas živi sezonski. Zimi ga svi napuste, da bi se u proljeće vratili. Jedino ko više u Lukomir ne svraća su oni koji bi ovom selu na rubu kanjona rijeke Rakitnice i na rubu opstanka mogli da pomognu. Naravno, njih to ne zanima. Ipak, oni koji prepoznaju vrijednost ovoga sela trebali bi ga sto prije posjetiti, ne samo zbog njegove ljepote i jedinstvenosti vec i…prije nego i ono nestane…

Četverogodišnja škola još uvijek je tu. Učionica je rekonstruirana ali, umjesto đaka kojih ovdje odavno nema, sada služi kao čitaonica putnicima koji ostanu da prespavaju u Lukomiru.

Mještani se ipak nadaju da bi uskoro svježi planinski zrak, sjajni pejsaži kao i pite zeljenice i sirnice, koje se peku od domaćih proizvoda (osim soli), sir, kajmak, mlijeko, mlaćenica, pletene vunene čarape, uz jeftini smještaj i gostoljubive domaćine, mogli postati atrakcija koja će privući mnogo više turista nego do sada.

Tokom zime selu je nemoguće prići, osim na skijama ili pješice već sa dolaskom prvog snijega u decembru, sve negdje do aprila, a ponekad i duže.Nedavno izgrađena planinarska koliba sada je u potpunosti spremna da primi goste. Odavde se može planinariti duž hridi iznad kanjona rijeke Rakitnice koja se nalazi nekih 800 metara ispod Lukomira.

Lukomir ostaje selo ni na nebu ni na zemlji. Mještana, prepuštenih samima sebi, sve je manje. Dok je njih, selo će opstajati bar ljeti. Kad ih više ne bude, ostat će priča o posljednjem pravom bosanskom selu”…

NEMA KOMENTARA

OSTAVITI ODGOVOR